Kako smo od krumpira došli do čaja 🌿🥔

Posadili smo – odnosno, pobacali – krumpire u travu oko prvog maja.

Niknuli su, rasli… i nestali.

Prve sumnjivce smo pronašli pred vratima (krtica - giljotinirana, doslovno).

Optužila ju, sudila joj i presudila naša mačka.

No, kasnije smo otkrili i pravog krivca – jelen. Onaj "naš",koji od pamtivijeka spava

na livadi iza kuće i kojem su mladi krumpiri prava poslastica.

Ono što nitko nije dirao bilo je divlje bilje. Pa smo odlučili, jesti ćemo čaj.

Koprivu smo brali s rukavicama i veseljem, cijelo ljeto šuljali se po livadi s OIB-om u džepu, jer Šengen kopriva ne spava. Nismo kosili – proučavali smo autohtono bilje.

Našli smo stolisnik u neograničenim količinama i dovoljno koprive.

Temelj naše zimnice ove godine.

Nije bitno – napravili smo metlice čaja :

✔️ očišćeni štapići divljeg češnjaka

✔️ cvjetne mješavine

✔️ sušenje u sobi i na zraku

(Dokazni materijal i prijedlog za serviranje - na slikama. 😉)