Temelji se ne vide

Danas smo doslovno kopali temelje nečega što gradimo već treću godinu.

Spoj na kanalizaciju, temelj naše radne zone.

Nadali smo se da će biti jednostavan posao. Prema informacijama koje smo imali trebalo je desetak metara cijevi i tri sata kopanja.

Naravno, život je imao druge planove.

Nakon četiri sata kopanja pokazalo se da spoja nema. Nakon još nekoliko sati pronađen je desetak metara dalje. To znači još dvadesetak metara cijevi, još kopanja i još nekoliko stotina eura troška. Nastavak slijedi sutra.

Bager, majstori, gužva i vrućina nisu baš bili Arianov izbor. S obzirom da se u zadnje vrijeme često pozivamo na razne planove, strategije i pravo na sudjelovanje u skladu s mogućnostima, odlučio je sudjelovati na svoj način – čistio je hladnjak.

Nakon dimnjaka, stari hladnjak iz prošlog stoljeća pokazao se kao sasvim pristojan poligon za praktičan rad, istraživanje, senzorna iskustva, osjećaj da si nešto konkretno napravio.

Ne mogu svi kopati, netko mora očistiti hladnjak. Doprinos je tu. Kompromis prihvaćen. Pravo na izbor ispoštovano.

Kanalizacija?

Ona je prvi korak. Bez nje nema vode. Bez vode nema radne zone. Bez radne zone nema kućica, soli, krušne peći, pizza, druženja i svih onih malih koraka kojima pokušavamo stvoriti mjesto gdje će mladi odrasli ljudi poput Ariana moći sudjelovati, raditi i biti dio zajednice.

Zato ćemo nastaviti kopati, spajati, popravljati i učiti usput.

Ako netko želi pomoći – savjetom, rukama, materijalom, majstorskim znanjem, donacijom ili jednostavno podijeliti našu priču – dobrodošao je.

Jer velike stvari kod nas uglavnom nastaju od puno malih pomoći.

Hvala Sara K., Ana J. i H.S.

Projekt - inkluzivna radna zona

Podrži nas