Quick fix — usporen

Koliko problema stane u 1,5 m²?

Otprilike – cijeli život.

Prvi dolazak u kuću pokazao je da je od hladnoće pukla WC školjka.

Da, WC se nalazi u vanjskom, negrijanom hodniku, sjeverne orijentacije, uz vanjski zid.

Zimska romantika na svoj način.

Brat i otac su to riješili kako se moglo: nova školjka, u betonirano ležište jer je tako bilo i prije i jer drukčije bez rušenja nije išlo.

Malo preblizu zidu, ali tko sad broji.

Toliko blizu da bi puštanje vode opralo cijeli WC.

Srećom, slavina je odmah pored.

Odrezali smo komad crijeva i dobili ručni ispirač - zadnji model, unikat.

Isparavanje vode zbog hladnoće i posljedično neugodan miris rješavali smo kapljicom ulja. Našli smo zalihe u garaži, vjerojatno još iz vremena "Kapelskih kresova".

Sve je funkcioniralo savršeno zapravo… do prije dva dana, kad je temperatura pala na –13 °C.

I sve se, naravno, zaledilo.

Građanin nenaviknut na zimske čarolije odlučio je problem riješiti: iščupao je crijevo i donio ga u kuhinju. Noćas smo ga pustili da se odledi u kadi. Nije vrijeme za vodoinstalaterske radove po mraku i debelom minusu.

Jutros tempera ugodnih 3 u plusu.

Kreće "renoviranje".

Crijevo vraća natrag sam.

Dobije rukavicu na jednu ruku (znači idemo cijepati drva) ➡️ skreni lijevo.

U drugoj ruci je crijevo za vodu ➡️ skreni desno?

Oni koji su igrali Simse, znati će.

Okrenula sam ga za 45 stupnjeva u desno i otišla.

Trajalo je, ali je riješio. Sam.

Druga faza: sjenilo na lusteru.

Čekalo je dva tjedna jer je prilikom mijenjanja žarulje iz zida izvukao sve, zajedno s tiplama. Sanirali smo, ali smo čekali da “stisne”.

Jedna mala vida sa strane drži sjenilo. On je uporno zavidavao samo sjenilo.

"Pedeset" izmjena na ljestvama on i ja...

konačno - vidio je. Shvatio. Zavidao.

Treća faza: promjena daske na WC školjki.

To je već radio. Ne očekujem probleme.

Aha.

Ne.

Quick fix daska - neki rumunjski patent. Možda je quick za nekoga, ali ne za osobu kojoj je obična matica već izazov. Ova se sastoji od pola matice i još jedne matice!

Quick fix ne postoji, ali kad kupuješ mjesečnu zalihu hrane i usput vidiš dasku po koju nećeš posebno ići (jer imaš dvije prikolice - jednu na spektru i jednu na četiri noge koja čeka u autu), brzo zvuči dobro...

I to smo riješili. Ne baš quick, ali riješili.

Na kraju smo stavili i “dekicu” na dasku.

Kad se sve smrzne, dobro dođe - da se pozadina ne zalijepi za plastiku dok sjediš.

U tih 1,5 kvadrata ima još problema.

Ali za danas je dosta.

Ono što izvana izgleda kao kaos i improvizacija, iznutra je učenje kroz stvarne situacije: planiranje, slijed radnji, rješavanje problema, tolerancija frustracije i završavanje započetog.

To nije “snalaženje usprkos teškoćama”, nego samostalnost koja se gradi rukama, greškama i ponavljanjem - bez simulacija i bez lažnog reda.

U tih 1,5 kvadrata ne popravljamo instalacije - nego učimo kako funkcionirati u svijetu koji nikad nije bio prilagođen nama.

I to ćemo riješiti.

Slow fix...