Terapija šape – kao terapija
- Nataša Vrhovnik
- 3. tra
- 2 min čitanja

Arian je oduvijek imao izražen osjećaj straha i nelagode u susretu sa svim što hoda na četiri noge i prekriveno je krznom, a pritom je istovremeno bio fasciniran velikim mačkama – tigrovima, lavovima, panterama...
Život u ruralnom okruženju donosi puno toga dobroga, ali i neke situacije koje ne možete planirati niti izbjeći. Jedna od njih je i ta kad vam treba veterinar nije na svakih 300 metara.
Naša mačka je očito trebala pomoć, strah nije nestao, ali empatija, osjećaj odgovornosti i osjećaja da može i treba sudjelovati u toj “operaciji” bio je jači.
Upravo iz takvih svakodnevnih situacija nastaju ova naša mala “životna poglavlja”, a u nastavku teksta naša suradnica Veronica Vrhovnik, mag. psych. dati će vam stručni osvrt na to što se zapravo događa u pozadini – što nam ovakve aktivnosti zapravo znače.
Iz ove priče jasno je vidljivo kako briga o životinjama ima snažan terapijski i razvojni potencijal, osobito za osobe koje najbolje uče kroz konkretne, stvarne situacije, a ne kroz apstraktne zadatke.
Kroz takve aktivnosti prirodno se razvijaju empatija i briga za druge, osjećaj odgovornosti, tolerancija na strah i nelagodu, fine motoričke vještine (poput čišćenja rane, postavljanja flastera ili pravilnog držanja životinje), kao i suradnja i komunikacija. Istovremeno se jača osjećaj korisnosti i osobne kompetencije.
Važno je naglasiti da to nisu “terapijske vježbe”, već stvarne životne situacije koje imaju smisao same po sebi – i upravo zato donose najdublji razvoj. U našem slučaju, život na selu i svakodnevni poslovi poput brige o životinjama, cijepanja drva ili održavanja vrta i kuće pokazali su se kao prirodno okruženje u kojem se vještine razvijaju spontano, kroz život, a ne kroz umjetno osmišljene zadatke.
Kao što smo već istaknuli, briga o životinjama nosi brojne dobrobiti, pa je i ova situacija, gdje je bilo potrebno dezinficirati i zaštititi ranu na mački bila prilika za učenje – kako pravilno previti ranu, ali i kako se postupno desenzibilizirati na krv i manje ozljede.
Takva iskustva pomažu u smanjenju anksioznosti u situacijama kada i sami trebamo medicinsku pomoć, jer nam je postupak već poznat i razumijemo njegovu svrhu. Sukladno tome, lakše podnosimo i bol u takvim okolnostima.



%20(4)_edited_e.jpg)



Komentari