Zlatni rez
- Nataša Vrhovnik
- 1. ruj
- 2 min čitanja
Nismo čekali još jedan kraj – kraj školovanja, kraj rutine.
Kažu da je svaki početak težak. Kažu i da je kraj težak. Kažu…
Znači li to da sve između ide glatko? I ne baš.
Teško je odlučiti se. Teško se pokrenuti. Teško se baciti u nešto - neizvjesno.
Ali... što se stvarno može dogoditi?
U najgorem slučaju – napravim korak natrag. Lakše je nego glavom kroz zid naprijed.
Način na koji se sve posložilo bio je okrutan. Ali bilo mi je kristalno jasno:
Bio je to zlatni rez. Mog, ali i Arianovog života. Doslovno i preneseno.
Zavrtjela sam kotač vremena. Ostavili smo naš lagodan život. Ne luksuzan — lagodan. Arian: s tri ekrana, od stolice do kreveta pa natrag.
Dijete koje je prošlo logopede, psihologe, razne aktivnosti…
I u međuvremenu postalo – momak. Osamnaest godina. Sto dvadeset i pet kilograma.
Bez društva. Nezainteresiran za bilo što osim preslagivanja YouTube kanala — po redu i redoslijedu, onako kako on smatra da treba biti.
Ja? Imala sam svoje “strojeve”.
Stroj za rublje, stroj za posuđe, i usisavač koji sam šeta po kući. I to je bila zadnja kap.
Kap koja je prelila moju čašu.
Jer — metla je zakon. Deset minuta da pometem stan.
Moj usisavač? On je radio to za mene.
Ali meni je nakon toga trebalo trideset – četrdeset minuta da očistim usisavač
?
Rastavi. Očisti filter. Očisti četku. Očisti one brčiće sa strane. Izvuci dlake. Pobriši. Sastavi.
Postavila sam si pitanje: Jesam li luda?
Istina je — on, moj robotski asistent, govorio je deset jezika. Možda i više. Ja – nikad neću. Ipak , to nije dovoljan razlog da trošim vrijeme na glađenje - usisavača.
Odavno mi je bilo jasno da živimo trunemo. I Arian i ja.
Zaključak je bio jednostavan.
Postati ćemo putnici kroz vrijeme.
Odabrala sam šezdesete, XX stoljeće.
I prostor. Selo - u gorju.
Idemo cijepati drva — ako ne želimo da nam se stražnjica smrzne.
Idemo kositi travu — pa slušati kako raste….
Da bi se uopće pokrenuli, morala sam nam nametnuti nešto što ima svrhu.
Za korak naprijed trebalo je uzeti zalet, pedeset godina unatrag.
Komentari